Draga Tetka ( Pisma tetkica iz dijaspore)

...:::... Mraz Po Staklu Šara Ali Pahulja Ni Na Vidiku ...:::...

Blog je privremeno suspendovan zbog kršenja pravila i uslova korištenja Blogger.ba servisa.

Obicaji

stvarno nemam vise zelje da pisem ovo sranje. facebook je buducnost. tamo mozes biti aktivan svaki dan, bez nekog velikog napora, a moze se i mahalati na kulturan nacin. da ne radim sto radim ja mislim da bih bio kuhar, ili bih pokusao biti kuhar. uzivam u pravljenju hrane i jedenju iste. sad sam za iftar pravio punjene paprike i supu od bundeve. oba jela kuham po prvi put. (doduse, paprike sam jednom spremao, ali uz pomoc zene i moje strine u sarajevu koju sam zvao za savjet. ovaj put sam samo zvao zenu koja cuva majku u sarajevu i koja super kuha). nisam previse eskperimentisao, sve sam radio po receptu i jakne u hodniku, a hodnik je do kuhinje, smrde bas onako domacinski. (dok ovo pisem slusam radio. intervjuisu decka koji ide "hip-hop" smjer u srednjoj, moram provjeriti da li sam dobro cuo. svedska je sjajna zemlja). sad odoh da pravim pire-krompir, ali cu prije toga da vidim sta ima novo na facebook-u.

danas je 15 godina kako smo mama, brat i ja dosli u svedsku. u prihvatnom centru u ystadu neko je provalio da je sarajevo oslobodjeno, a ja sam poceo da placem i svadjam se s mamom sto nas je dovela u svedsku, umjesto da idemo u sarajevo. bio sam razocaran kada se pokazalo da je to bila samo jedna u nizu laznih vijesti o navodnom probijanju obruca oko grada. ne znam da li su ljudi lagali namjerno, cisto iz neke dosade ili zlobe, ili su stvarno vjerovali u glasine o "oslobadjanju". bio sam tad jos sasma mali i nisam mogao vjerovati da cu danas, 15 godina kasnije, biti neizmjerno zahvalan mojoj mami koja je odlucila da idemo u svedsku. ta odluka je donesena sasvim slucajno. otisli smo na autobusku stanicu u skopju da se pozdravimo sa novostecenim poznanicama koji su isli za svedsku. vidjevsi masu svijeta koji su se pokusali nabiti u sedam autobusa mama je na licu mjesta donijela odluku da idemo. vodila se logikom "ako ovoliko ljudi bjezi mora da se nesto sprema". bogu hvala, zena koja je stavljala ljude na putne spiskove je dijelila sobu s mamom u studentskom domu u sarajevu. sedam dana nakon ispracaja mi smo krenuli na put koji ce trajati osam noci i devet dana. madjarski granicari nam nisu dali da putujemo kroz njihovu zemlju bojeci se da cemo ostati tamo. nakon vozanja po rumuniji, krenuli smo preko ukrajine, ali se autobus pokvario na granicnom prelazu. ja sam se na glas radovao, misleci kako cemo se vratiti u skoplje, pa onda u sarajevo, preko albanije i kiseljaka. ( to je bila jedna od navodnih ratnih veza do sarajeva). pojedini putnici su htjeli da me udave, a mama me je usutkivala. na moju veliku zalost tada "sposobni" soferi su iznajmili autobus koji je vjerovatno bio dio gradskog saobracaja ukrajinskog ( a vi mozete zamisliti kako to izgleda) i sofera koji nije znao put, ali uprkos svemu uspio nas je dovesti do svinjousca i trajekta za svedsku. meni ce taj put ostati po sjecanju po neukusnom ukrajinskom hljebu kupljenom u prodavnici gdje se osim hljeba i nekog dzema nije imalo sta uzeti, a umjesto kase i digitrona prodavacice su racunale uz pomoc kuglica koje smo mi ko djeca koristili za igru. tokom puta sam se razbolio i imao ogromnu temperaturu koja je spala nakon sto mi je mama stavila neku tabletu u guzicu. mozda cu se ipak najbolje sjecati da nisam srao ni jednom za svo to vrijeme jer mi se sve i jedan wc uz put jednostavno gadio.

vanda säger:

http://www.sarajevo-x.com/clanak/070910023

jebem im pleme seljacko i lopovsko. svima.

moj babo u tom energoinvestu radi od 70. i neke i ne da nije dobio stan, vec mu nisu ni dali lovu koju je zaradio crnceci po libiji. (doduse,  postenje mog babe je odavno preslo u bolest tako da me ne bi cudilo da je on sam nesto zajebao u vezi dodjele stane. cuo sam da jednom ustupio mjesto na ranglistu liku koji je s puno djece zivio u baraci)

1. kad te nervira jer skontas kako na autobuskoj stanici nema reda; vec se masa poreda oko saltera, pa ko prvi do saltera njegov teta iza saltera

2: kad se hvalis kako imas jak stomak pa jedes sve i svasta i jos po blogu pises kako ti marokanske bakteriju ne mogu nista sve dok ne pojedes shvarmu, supu od povrca; salatu od sardela; pilece snicle: pola tanjira spageta i dva litra vode i onda dva puta kakis vodu nakon tog obroka.

3 nervira te sto niko ne zna engleski a ti ne znas beknuti francuski ili arapski

4 pravis se da ti ne smeta sto nema vode u sobi ili sto je pritisak slab ne pravis probleme ako konobar ne shvati narudzbu

5 u pravilnim vremenskim razmacima na glas kazes ( a cesto pomislis bez  da izustis) kako bi bi samo malo trebali poraditi na 'finishu' recimo okaciti karte grada na autobuskim stancima

6 srce ti se cijepa kad nakon dzume, koju klanjas ispred pune dzamije na serdzadi od trske, das sadake bogaljima i onda brzo hodas da izbjegnes djecaka od nekih pet godina koji skakuce za tobom i ponavlja ci vous plait monsieur, du dirham; zeleci da proda paket maramica; a ti kontas kako ne zlis da podstices 'child labour' i pobjegnes u kafic.

pozdrav iz marakesha i cyber city internet et nouveaux service:

vruce mi je ali mi toplota ni sekunde ne smeta.  toliko sam se poze"lio sunca da samo hodamo od jutra do mraka.

vani je milion ljudi; zvukova; ,mirisa. i boja! cini ,mi se da ce, insallah, biti lakse svedsku jesen durati0

na ulicnom drvecu rastu limuni i narandze:

zene kada su lijepe onda su bas lijepe:

po sukovima se sve moze kupiti i sve zele nesto prodati0

mi kazemo da smo iz bosne pa nas onda ne peglaju toliko

moja zena je jos jednom pokazala da je guru za citanje karte. juce je marokanskog taksistu navodila po gradu. cak se i po medini snalazi.

stalno neko zeli nesto da proda ili; u gorim slucajevima; da te izlevati.

previse dodira i upita na velikoj vrucini kretenikusa na momente cine nervoznim; ali sreca pa je zena smirujuci faktor .

bambi; jos sracku dobili nismo iakoi jedemo sve i svasta. prvu noc smo jeli na trgu gdje ima milon standova s hranom. svedske sanitarne inspektore bi kolektivni infarkt strefio!

to bi bilo to.

sutra insallah idemo na remo.

prikladan soundtrack i lijek uz ovo vrijeme je the cure i album disintegration.

ja sam do fakulteta dobacio sve u nadi da cu naici na dobru uciteljicu/profesoricu, ali na moju veliku zalost za sve godine skolovanje u dvije zemlje ne mogu se sjetiti da je i jedna bila dovoljno dobra bar za pubertetske fantazije.

u americi su stvari drugacije i skolstvo naprednije. na linku ispod mozete naci listu uciteljica koje su "iskoristavale" ucenike, vecina su na zalost znaru, ali ima i par slatkisa. (s pedofilijom se nije zajebavati, ali sam ovo iskoristavati morao staviti pod navodnike jer, da se ne lazemo, koji bi 16-godisnjak imao nesto protiv da ga Amy McElhenny ili Debra Lafave "iskoristi?")

http://www.worldnetdaily.com/news/printer-friendly.asp?ARTICLE_ID=53859